четвртак, 23. фебруар 2017.

Raspad Predsjedništva BiH; Aplikacija u Hagu; Konfuzija na političkoj sceni

piše: Slobodan Vasković

foto: N1
1.
Sakib Softić predao je aplikaciju za reviziju presude (BiH protiv Srbije i Crne Gore) Međunarodnom sudu pravde u Hagu, čime je otvorena pravna dimenzija cijelog ovog slučaja.

2.
Mladen Ivanić, predsjedavajući Predsjedništva BiH, najavio je da će Sudu uputiti pismo u kojem će osporiti predaju aplikacije tvrdnjom da iza nje ne stoje institucije BiH.

Nakon što to učini, politički akteri iz BiH nemaju više uticaja na Sud i sve prelazi u domen prava.

Sud u Hagu će, tako, dati odgovore i na pitanja na koja nisu mogli/htjeli odgovoriti u institucijama BiH.

3.
Vrlo je loše po institucije BiH, funkcionere u njima, da se baš sve nesuglasice rješavaju Sudovima, čak i ona da li je/ili nije Sakib Softić agent BiH i da li je uopšte ovlašten da podnese aplikaciju za reviziju?!

Zaista je ponižavajuće po BiH da se i o tom pitanju treba izjasniti Međunarodni sud pravde u Hagu. 

Kako god se Sud izjasnio, prihvatio/ne prihvatio Softićevu punomoć, BiH već na ovom koraku pokazuje disfunkcionalnost i svjedoči da je ovo društvo sve više distopija, odnosno sve dalje i dalje od normalnog.

4. 
Sud u Hagu će dati sve odgovore; Zavisno od dužine čekanja na njih, zavisiće i brzina sređivanja odnosa u BiH, posebno među Srbima i Bošnjacima.

5. 
Predaji aplikacije prethodio je raspad Predsjedništva BiH, koje nije bilo u stanju ni da održi sjednicu, jer Izetbegović nije htio ni da raspravlja o aplikaciji, nakon njega ni Čović.

Izetbegović je napustio sjednicu Predsjedništva BiH, čime je pokazao da ne uvažava institucije BiH. Kao ni Čović.

Ivanić i Izetbegović dali su potpuno suprotstavljene odgovore oko raspada te institucije. Dragan Čović se nije ni oglasio.

6.
Pitanje je kako dalje, jer je aplikacija, iako sada već pravno pitanje, izazvala duboke političke podjele i prijeti daljim konfrontacijama.

7.
Izetbegovićev postupak je, izvan svake razumne sumnje, jednostran i uzrokovao je krizu. I snažan je udar na BiH. I podrška svima onima koji žele rasturanje BiH.

Sada je na redu srpska strana, koja je najavila odgovor i to dramatičan.

8.  
Najgori mogući potez bi bio kada bi Narodna skupština RS, koja je zakazana povodom predaje aplikacije, donijela zaključke o napuštanju zajedničkih institucija BiH.

Srpska strana bi na taj način preuzela odgovornost za produbljivanje krize i pomogla Izetbegoviću da opravda svoje postupke, koji su je i izazvali, a sadržani su u činjenici da je on izbjegao institucije BiH u svim segmentima rasprave/odlučivanja o reviziji, njene pripreme…, sve do podnošenja aplikacije. 

Softić i pravni tim su sve vrijeme na aplikaciji radili isključivo po dogovoru sa Izetbegovićem, ne i institucijama BiH i tu je ključno izvorište vaninstitucionalnog djelovanja bošnjačkog člana Predsjedništva koje on ni na koji način ne može racionalno opravdati.  

9.
Odgovor srpske strane ne bi trebalo da ide izvan Predsjedništva BiH i nikako ne bi trebao da se prelijeva na ostale institucije BiH, na Savjet ministara BiH, parlament BiH…

Sasvim je dovoljno da Ivanić uputi pismo Međunarodnom sudu pravde u Hagu i na taj način obezbijedi da, kako smatra, ta institucija ne bude dovedena u zabludu da Predsjedništvo BiH, u aktuelnom sazivu, stoji iza aplikacije i iza Softića.

10. 
Takav postupak je dovoljno snažan i ubjedljiv pokazatelj neslaganja srpske strane u BiH, samim tim i Republike Srpske, sa Izetbegovićevim djelovanjem i podnošenjem aplikacije na ovaj način i bilo bi nepotrebno nanositi dalju štetu BiH i svakom njenom čovjeku dodatnim političkim sukobljavanjima koja neće izroditi ništa dobro. Samo nazadak.

(Igor Crnadak već je uputio Međunarodnom sudu pravde pismo u kojem se ističe da je Izetbegovićeva odluka o pokretanju revizije presude protiv Srbije donesena izvan institucija BiH i da zbog toga nije pravosnažna. Obavijestio je javnost da je pismo i stiglo).

11.
Takav postupak je i jedini racionalan, nakon predaje aplikacije, jer je, od onog trenutka kada je Softić prešao kapiju Suda u Hagu, revizija i sve nedoumice i neslaganja oko nje, postala pravno pitanje.

12.  
Srpska strana trebala bi biti pragmatična ovaj put i ne dozvoliti sebi djelovanje van institucija BiH, čime bi sami sebi odrezali granu kritike “vaninstitucionalnog djelovanja” za šta optužuju izetbegovića.

Sasvim drugo je pitanje odnos prema Izetbegoviću lično, ali i taj odnos, koji teško da će biti išta osim prekida saradnje, ne treba generalizovati i prenijeti na ukupne bošnjačko-srpske odnose. Tek to bi bila katastrofa.

13.
Ivanićevo pismo Sudu u svojstvu predsjedavajućeg Predsjedništva BiH ne izlazi izvan okvira institucionalnosti, jer je raspad Predsjedništva BiH pokazao da ne postoji saglasnost tog tijela, u ovom sazivu, o reviziji.

Da li će pismo (Ivanićevo i Crnatkovo) biti dovoljno da zaustavi reviziju, sasvim je drugo pitanje i o tome je srpska strana trebala razmišljati mnogo mnogo ranije; Recimo one 2002. godine kada Živko Radišić, tadašnji srpski član Predsjedništva BiH, nije uložio veto na postavljenje Sakiba Softića za agenta! I svih godina nakon toga, među kojima je i prošla kada je imenovan ambasador BiH u Hagu.

14. 
Činjenica je i da je srpska strana o reviziji počela da promišlja tek kada je Izetbegović najavio njeno podnošenje i da su, u prethodnim godinama, načinili velike greške po tom pitanju. I strateške i taktičke.

Preciznije, nisu ništa učinili da reviziju spriječe institucionalnim alatima, a sada se izjašnjavaju protiv nje. To je notorno. Ivanićevo pismo upućeno lani nedovoljno je da bi se drugačije protumačilo ponašanje srpske strane u cijelom slučaju.

Počinjene evidentne propuste loše je prikrivati rušenjem institucija ili, pak, njihovim onesposobljavanjem da funkcionišu. Odnosno, najavom tehničkih mandata koji to malo jesu malo nisu.

To nije stav nego konfuzija i tako se neće odbraniti ni BiH ni Dejton, posebno ne spriječiti bilo šta u Međunarodnom sudu pravde u Hagu. 

15.
Srpska strana mogla bi sada, nakon niza počinjenih grešaka, početi konačno proaktivno da djeluje, tako što će veoma snažno uporište da nađe i u stavovima Savjeta za implementaciju mira u BiH, gdje je, između ostalog, navedeno: “Svi politički lideri treba da se uzdrže od jednostranih poteza i vrate principima kompromisa, dijaloga i konsenzusa pri donošenju odluka, kao i poštivanju bh. ustava, institucija i vladavine prava”!

Jasno je da se ovaj dio odnosi prvenstveno na Izetbegovićev postupak. 

Bila bi ogromna glupost ukoliko srpska strana u BiH zanemari ovakav stav Međunarodne zajednice, i Zapada i Rusije, koji joj ide na ruku.

A učiniće to, ukoliko krene u rušenje institucija BiH i opstrukciju njihovog rada. I tako podlegnu politici mržnje koju promovišu Milorad Dodik i Bakir Izetbegović.

Nije naodmet napomenuti da ni sam Dodik, kao ni njegova stranka, nisu učinili ništa da spriječe reviziju, a da je Radišić, svojevremeno, bio njihov izbor, koji nije spriječio imenovanje Softića. Iako je to mogao učiniti ulaganjem veta! 

16.
Ostanite sa mnom.

Dodatak: Saopštenje PIK-a (preuzeto sa N1)
Ambasador Ruske Federacije u Bosni Hercegovini Petar Ivancov zatražio je vanrednu sjednicu Savjeta za implementaciju mira poručivši ''da će zahtjev za reviziju presude Međunarodnog suda pravde u Haagu po tužbi Bosne i Hercegovine protiv Srbije biti podnesen bez saglasnosti unutar institucija BiH''.

Nakon tri sata sastanka koji je održan u zgradi Ureda visokog predstavnika u Sarajevu, članice Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira (PIC) objavile su saopćenje sa zaključcima.

1. Ambasadori Upravnog odbora Savjeta za implementaciju mira sastali su se 23. februara 2017. godine kako bi razgovarali o trenutnoj političkoj situaciji u Bosni i Hercegovini.

2. Ambasadori Upravnog odbora izrazili su zabrinutost zbog ozbiljne političke situacije do koje je u BiH došlo kao rezultat inicijative da se podnese zahtjev za reviziju presude Međunarodnog suda pravde iz 2007. o tužbi Bosne i Hercegovine protiv Srbije i Crne Gore za zločin genocida. 

Oni su izrazili zabrinutost zbog mogućih posljedica koje bi to moglo ostaviti na funkcionisanje Predsjedništva, Parlamenta i Savjeta ministara BiH, te pozvali da se krene ka poboljšanju cjelokupne političke atmosfere u zemlji. 

Svi politički lideri treba da se uzdrže od jednostranih poteza i vrate principima kompromisa, dijaloga i konsenzusa pri donošenju odluka, kao i poštivanju bh. ustava, institucija i vladavine prava.*

3. Ambasadori Upravnog odbora svjesni su patnji koje su uzrokovali genocid i drugi zločini, kao i prava žrtava i preživjelih, te su ponovo istakli potrebu da se ulože dalji napori u pravcu pomirenja i dobrih odnosa u zemlji i regiji. 

Tolerancija, prihvatanje drugih i mirni suživot su apsolutni imperativi civilizacija zasnovanih na pravima i slobodama, demokratiji i ravnopravnosti. To su i ključni preduvjeti da se nastavi sa onim što je u BiH postignuto u posljednje dvije decenije i krene dalje sa reformama potrebnim da se poboljša život građana i ponude konkretne šanse mladim generacijama.

среда, 22. фебруар 2017.

Izetbegovićeva kriza - put BiH za Evropski “Bliski istok”

piše: Slobodan Vasković

1.
Bakir Izetbegović je, (zahtjevom za pokretanjem revizije presude pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu u slučaju BiH protiv Srbije i Crne Gore), politički gledano, možda htio da pogodi Srbiju (što je vrlo upitno), ali uspio je jedino da pogodi BiH.

I to toliko snažno da se dobro zaljuljala. BiH, a ne Srbija, koja se politički vješto izmakla i ostavila “Izetbegovićevu krizu” sa ove strane Drine, ne dozvoljavajući da se prelije i na onu.

2.  
Izetbegović je doveo u pitanje institucije BiH, njihovu postojanost, ali i opravdanost, jer je njegov postupak jednostran i nije nastao na bazi konsenzusa, na čemu BiH i počiva.

Nije nastao čak ni preglasavanjem u institucijama, već njegovom voljom, što je vrlo loša poruka svima koji žive u BiH, bez obzira na etničku pripadnost. 

Samovolja, bilo čija i bilo od koga dolazila, sama po sebi je neprihvatljiva. Posebno kada se izražava na način da se institucije potpuno ignorišu, a njihova ovlaštenja kidnapuju i uzurpiraju.

3.
Ključno pitanje koje se postavlja jeste da li je Izetbegović sasvim svjesno gađao BiH, fingirajući nišanjenje Srbije?!

I da li je Izetbegovićev cilj dovođenje BiH na rub sukoba i moguće razvaljivanje njenih institucija?!

Izetbegovićev red poteza, koje je povukao u vezi sa revizijom, ide u prilog ovim zaključcima.

Izetbegović nije ni pokušao da dobije podršku u Predsjedništvu BiH, to je činjenica i to je ono što u najvećoj/suštinskoj mjeri dezavuiše njegove postupke.

4.   
Izetbegović se poziva na 2002. godinu i tadašnje imenovanje Sakiba Softića za agenta. Imenovalo ga je Predsjedništvo BiH preglasavanjem Živka Radišića, koji nije pokrenuo veto.

Zbog čega to Radišić nije učinio, nikada nije razjašnjeno; Možda je, jednostavno, smatrao opravdanim da proces, koji se tada vodio, ide svojim tokom, ali je ključna stvar da je o procesu i agentu u njemu odlučeno u Predsjedništvu, a ne izvan njega.

Isto je trebalo učiniti i u slučaju revizije.

Kako bi se ko od aktuelnih članova tog tijela izjasnio je u domenu pretpostavki, ali je notorna činjenica da je Izetbegović izbjegao instituciju. 

Pretpostavke su nevalidne za izazvanu krizu, činjenice itekako jesu i činjenice su protiv Izetbegovića.

5.
I u situaciji da je izetbegovićev postupak pravno utemeljen (što je vrlo kontroverzno i krajnje diskutabilno), politički je potpuno neopravdan, jer je presuda donesena prije deset godina, okolnosti su se promijenile i bilo je nužno da on traži i političko rješenje za reviziju, ne da ga nameće. 

Jedno od mogućih rješenja bili su i direktni razgovori sa Srbijom o tim pitanjima, ali Izetbegović ih nije ni pokušao inicirati u prethodnih sedam godina, koliko je član Predsjedništva BiH.

6.
Svojim postupkom Izetbegović je ojačao samo ultraradikalne snage u BiH, na svim stranama, i dao im mogućnost da ponište svaki napredak BiH. 

To uopšte nije zanemarljiva činjenica, kao što nije zanemarljivo da je najboljeg “sagovornika” za ovaj akt našao u Miloradu Dodiku, koji je objeručke prihvatio njegovu akciju, videći u njoj slamku političkog spasa za sebe.

7. 
Dodik je jedini srpski političar koji je Izetbegovićev postupak raširio na sve Bošnjake (ističući posebno riječ muslimani) i okarakterisao ga kao “akt mržnje Bošnjaka prema Srbima uopšte”. To jednostavno nije tačno; Dodik to zna, ali njemu odgovara da mržnja bude na dnevnom redu kao jedina “opipljiva činjenica”, ne bi li došlo do potpunog kraha institucija BiH, nakon toga i izazivanja incidenata/nasilja, koje bi njega ponovo politički uspravilo.

8.
Nijedan drugi srpski političar nije krizu okarakterisao na Dodikov način; Ivanić je jeste u jednom trenutku proširio i na SDA, ali se povukao sa takvim nastupom. 

9. 
Izetbegovićevo insistiranje na viktimizaciji i svojatanju BiH, kao jedinim odrednicama njegove politike, s kojom se pokušava sakriti iza svih Bošnjaka (neuspješno) je neodrživo; Nisu razlog tome Srbi, a ni Hrvati, posebno ne Dejtonska BiH; Jednostavno Zapad to više ne želi da podržava.

Izetbegoviću je to jasno rečeno još prije nekoliko godina, ali on istrajava na pomenutim odrednicama, jer on i ne želi na Zapad. Kao ni Dodik.

I tu je ključni problem, koji je politički, ideološki i koji neće biti riješen revizijom, i da bude prihvaćena, u šta je teško vjerovati.

Izetbegović želi BiH na Istoku i od BiH pokušava napraviti Evropski “Bliski Istok”, što je najcrnja moguća pozicija za BiH i svakog njenog stanovnika. 

10. 
Srbija nije upala u Izetbegovićevu providnu zamku: prepustili su ga samom sebi i Krizi koju je izazvao. I u kojoj ga najsnažnije podržava Dodik.

11.
Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić su i sazvali sastanak sa Miloradom Dodikom i Mladenom Ivanićem kako bi javnosti i Zapadu stavili do znanja da neće da učestvuju u Izetbegovićevoj krizi, niti u unutrašnjim raspravama u BiH. Još su podvukli da "Srbi neće preduzimati ništa što bi značilo urušavanje Bosne i Hercegovine". 

To je najteži politički udarac koji je Izetbegović dosad dobio, uz stav Evropske Unije, koja je za reviziju zatražila dogovor institucija BiH. Na tom tragu je i stav SAD-a.  

12.
Jasno je nakon beogradskog sastanka i da Dodik nema podršku Srbije za svoje radikalne stavove o BiH (“Ovo je krah pomirenja i povjerenja u BiH. Propali su planovi međunarodne zajednice, jer je ovim povjerenje ugašeno”), jer su stavovi Nikolića i Vučića potpuno suprotni njegovim i o tome bi trebalo da povedu računa stranke tzv. Saveza za promjene, koje čine vlast na nivou BiH, posebno tokom najavljene sjednice parlamenta Republike Srpske.

13.
I dalje sam ubjeđenja da je Izetbegović bez daha, kao i Kriza koju je izazvao i da je ne može iznijeti, jer za nju nema adekvatnu podršku. 

Izetbegović, kojeg je pregazilo vrijeme, gotovo da je sam u ovoj političkoj igri u kojoj mu malo šta ide u prilog; To je vrlo neobećavajuća pozicija.

14.
Ključ cijele priče i izlazak iz krize je da se sve vrati u institucije i u njima odluči šta i kako sa revizijom. Vremena ima. 

15.
Za kraj, ponoviću već objavljeni citat iz teksta “Revizija koje nema” Refika Hodžića.

Čak i da zanemarimo nemogućnost da se podnošenje zahtjeva u zadnji čas, nekoliko dana prije isteka roka, protumači kao potez povučen u “dobroj vjeri” (naročito kada za takvo što postoji presedan u slučaju zahtjeva za reviziju koju je El Salvador u sporu protiv Hondurasa uputio dan prije isteka roka); čak i da se smiješna konstrukcija o “akumulaciji dokaza” koju je izrekao Bakir Izetbegović može upakovati u podnesak koji bi sudije uzele u razmatranje bez da ga, uz novu traumu i ponižavanje žrtava, uz podsmijeh odbace zbog jasnog kršenja stavki 1 i 4 Člana 61 Statuta; dovoljno je pažljivije čitanje same finalne presude MSP-a iz 2007. godine, presude o nadležnosti iz 1996. godine, te površno istraživanje jurisprudencije Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (Tribunal) u proteklih deset godina, da se sklopi vrlo jasna slika: zahtjev za reviziju nema nikakve šanse, i krajnje je vrijeme da se ovim sudskim postupkom prestane baviti kao nastavkom rata drugim sredstvima, napisao je Refik Hodžić, direktor komunikacija Međunarodnog centra za tranzicijsku pravdu sa sjedištem u Njujorku, u autorskom tekstu “Revizija koje nema”.

Refik Hodžić je nesporni autoritet u ovoj oblasti.

16.

Ostanite sa mnom, jer je i sutrašnji dan već istorija.

Nezvanično: PIK sutra vanredno zasjeda

piše: Slobodan Vasković

Savjet za implementaciju mira u BiH, PIK, sutra bi trebao održati vanrednu sjednicu", rečeno mi je u diplomatskim krugovima.

"PIK bi sutra trebao vanredno da zasjeda, a očekuje se da se na dnevnom redu nađe i odluka Bakira Izetbegovića da pokrene reviziju presude pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu", rekao mi je taj izvor.

"EU poziva političare u BiH da osiguraju dogovor nadležnih bh. institucija o daljim koracima prije nego što preduzmu aktivnost prema Međunarodnom sudom pravde", saopšteno je iz Delegacije EU u Sarajevu, čime je direktno stavljeno do znanja da je Izetbegovičeva odluka "jednostran korak".

"SAD su oduvijek podržavale, i podržavaće, pronalaženje pravde za žrtve ratnih zločina. Pozivamo lidere u cijeloj BiH da se okrenu ka budućnosti i da rade na ispunjavanju reformi neophodnih za ekonomski i društveni napredak ove zemlje", naveli su iz ambasade SAD u BiH, jasno stavljajući do znanja da je neophodno okrenuti se ka budućnosti i jačanju odnosa i u BiH i u regionu. 

уторак, 21. фебруар 2017.

Ivanićevi kardinalni propusti

piše: Slobodan Vasković

1.
Bakir Izetbegović će podnijeti zahtjev za reviziju presude Međunarodnom sudu pravde u Hagu u slučaju BiH protiv Srbije&Crne Gore, preko Sakiba Softića, kako god završi vanredna sjednica Predsjedništva BiH; Tu nema nikakve dileme.

Svaki drugi njegov postupak bio bi obrt ravan čudu.

2. 
Da bi Softić predao zahtjev za reviziju, sa njim mora Sudu pristupiti i ambasador BiH u Holandiji. Tu funkciju obavlja Mirsada Čolaković, koja je na ambasadorsko mjesto imenovana maja 2016. godine. Imenovalo ju je Predsjedništvo BiH.

Čolakovićeva je prije Haga službovala u Njujorku na poziciji ambasadorke BiH pri UN.

“Ujedinjene nacije su ponovo iznevjerile Srebrenicu, ovakve odluke Vijeća sigurnosti u ovako važnim situacijama, ne donose pomirenje i ne daju pozitivne signale za region”, izjavila je Čolaković, ambasadorka BiH pri UN, nakon što Rezolucija o genocidu u Srebrenici čiji je predlagač Velika Britanija nije dobila podršku u Savjetu bezbjednosti UN-a, jer je Rusija kao stalna članica UN-a iskoristila veto, tačnije glasala protiv. (08.07.2015.)

3.
Ambasadorka Čolaković na poziciju u Hagu je imenovana na prijedlog Izetbegovića, a na čelu Ambasade BiH u Hagu zamijenila je Ahmeta Halilovića.

Izetbegovićev prijedlog podržao je Mladen Ivanić, jer u Predsjedništvu BiH postoji “nepisano pravilo” da svaki član Predsjedništva BiH predlaže svoje kandidate, a da se druga dva člana po automatizmu slažu.

4.
Igor Crnadak, ministar inostranih poslova, je (13.02.o.g.) poslao instrukciju ambasadorki BiH u Holandiji, Mirsadi Čolaković, da uruči njegovo pismo registraru Međunarodnog suda u Hagu, u kojem on objašnjava da zahtjev za reviziju presude protiv Srbije nije odluka BiH kao države, već jednog njenog dijela.

Crnatkovo pismo Ambasada BiH u Holandiji nije dostavila, a Izetbegović je onda poručio Crnatku da on nema pravo na korespondenciju s Hagom.

Crnadak tvrdi suprotno.

“Upozoravam vas da biste insistiranjem na vašoj instrukciji kompletnu diplomatsku mrežu u BiH doveli u blokadu, a većina međunarodnih aktivnosti BiH bila bi paralizovana. Nadajući se još uvek da se ne radi o diskriminatorskom odnosu prema meni kao predstavniku Republike Srpske, predlažem da sagledate činjenice i povučete svoju instrukciju ambasadorki u Hagu”, napisao je Crnadak Izetbegoviću.

5.
Kada se stvari poslože jasno je da je ključna osoba od koje u ovom trenutku zavisi podnošenje/ne podnošenje revizije ambasadorka Čolaković.

Jasno je i da će ambasadorka Čolaković poslušati ono što joj Izetbegović naloži.

6.
Ono što nije jasno je zbog čega je Ivanić dozvolio da u raspodjeli ambasadorskih mjesta glavni grad Holandije dopadne Izetbegoviću? A dozvolio je, iako je mogao da traži da to mjesto pripadne srpskoj strani. Nije tražio.

7.
Kada se stvari sagledaju iz ovog ugla, činjenica je da je Izetbegović strateški razmišljao o podnošenju revizije, dok Ivanić o tome nije uopšte razmišljao, pa i ne čudi da on djeluje najiznenađeniji i najizgubljeniji nakon poteza bošnjačkog člana Predsjedništva BiH.

Da je Ivanić imao bilo kakvu strategiju, shvatio bi, pri podjeli ambasadorskih destinacija, da je Hag, ambasador u Holandiji, ključna pozicija u lancu pokretanja procesa revizije i da je nikako ne smije prepustiti Izetbegoviću. Ivanić je učinio upravo suprotno.

8.
Danas Ivanić larma, priča koještarije, solira i, bez ikakvih konsultacija, predlaže krajnje stupidna rješenja i pokušava se na svaki način izvući od odgovornosti, iako ga je Izetbegović nadigrao u ovoj političkoj igri. 

9.
Sasvim je drugo pitanje koji su motivi Izetbegovića i da li su oni zaista moralni u mjeri u kojoj ih on javno predstavlja ili mu, pak, sve ovo služi za očuvanje političke pozicije. Pitanje je i da li ima argumenata za reviziju, a mišljenja stručnjaka su duboko podijeljena. 

10. 
Srpska politička elita je protiv Izetbegovićevog postupka, ali je činjenica da nisu baš ništa učinili da to preduprijede/spriječe, što samo, po ko zna koji put, pokazuje da srpska politička elita u BiH nema nikakav plan ni o čemu. I da je njihovo političko djelovanje svedeno na prikrivanje te notorne činjenice.

11. 
Ivanić, kao srpski član Predsjedništva BiH, trebalo je o reviziji da razmišlja čim je inaugurisan, prije dvije i po godine, a ne tek nakon izetbegovićeve najave da će aplikacija biti upućena.

Trebali su i drugi, iako je bila mala šansa da Ivanića ubijede u tu potrebu, jer je riječ o vrlo tvrdoglavoj Neznalici i Političkoj Kukavici, što on demonstrira svih ovih dana u ogromnim količinama.

12.
Slijediti Ivanićeve prijedloge bilo bi katastrofa, potpuni potop. 

Kada je već zakazana sjednica Narodne skupštine RS, trebalo bi je iskoristiti kvalitetno i postaviti Ivaniću konkretna pitanja u vezi njegovog rada u Predsjedništvu BiH u proteklom periodu i tražiti od njega (i Igora Crnatka) da, datumom i dokumentom, predoči šta je konkretno učinio po pitanju revizije.

Ivanić je načinio kardinalne greške, to je nesporno, a bildanje nacionalistilčih mišića ne može to ni na koji način prikriti.  

Dodatak: Pismo
Ivanić je izjavio da je lani uputio pismo Međunarodnom sudu pravde u Hagu, ali niko to pismo nije vidio. Ako ga je i uputio lani, učinio je to kao član Predsjedništva BiH, a ne kao predsjedavajući, što je vrlo bitna razlika.

Iz Ivanićevog kabineta rečeno je da je već uputio pismo, ali nije rečeno kada ni u kojoj poziciji. Sasvim je nejasno zašto iz kabineta ne konkretizuju kada je to učinjeno i da li je to učinjeno putem ambasade ili nekim drugim putem?!

Iz kabineta su najavili da će uputiti i novo pismo - “kada aplikacija bude podnesena, pismo će biti upućeno posredstvom specijalnog izaslanika, s obzirom na uticaj i pritisak bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića na ambasadora BiH u Holandiji Mirsadu Čolaković”.


Pitanje je da li baš mora čekati aplikaciju i što to ne učini i prije njenog podnošenja?!

FAKULTET BEZBJEDNOSNIH NAUKA: Stranačka bitka za fotelju dekana

Fakultet bezbjednosnih nauka Univerziteta u Banjaluci počeće sa radom 6. marta. Takav dogovor postignut je na sastanku rektora Milana Mataruge sa ministrima prosvjete i kulture i unutrašnjih poslova u Vladi Republike Srpke Danetom Maleševićem i Draganom Lukačem 17. februara, objavljeno je na zvaničnom sajtu Univerziteta u Banjaluci.

Još u aprilu pošle godine Žurnal je objavio da određene interesne grupacije godinama pokušavaju osnovati Fakultet bezbjednosnih nauka, zbog čega je u Republici Srpskoj i ukinuta Visoka škola MUP-a. Na kraju, Senat Univerziteta u Banjaluci je pod pritiskom ljudi iz vrha vlasti prihvatio ideju o osnivanju Fakuleta bezbjednosnih nauka. Riječ je o fakultetu u koji će, prema odluci Vlade, biti transformisana Visoka škole unutrašnjih poslova.
Ovakva odluka, objavili smo prije godinu dana, otvara mnogo pitanja- zašto je Vlada RS ukinuli Visoku školu i od nje pravi fakultet? Zašto MUP predlaže uspostavljanje takve vrste fakulteta i kadrove, koji će na njemu biti angažovani, kada je ukinuo svoju Visoku školu? Posebno je problematično to što posao ne mogu dobiti ni oni koji su ranije završili Visoku školu MUP-a, te što oni koji budu završili Fakultet bezbjednosnih nauka nemaju garanciju da će se zaposliti u MUP RS. Uz to, da bi se zaposlili u MUP RS moraju ići na dodatnu obuku!!? Nijedan fakultet bezbjednosti u regiji nema strukturu predmeta, koji su definisani za banjalučki fakultet.

KO ŽELI BITI DEKAN
Nakon što je stigla potvrda o početku rada Fakulteta bezbjednosnih nauka, počeli su da stižu i neki od odgovora na postavljena pitanja. Glavna bitka sada se vodi o imenovanju vršioca dužnosti dekana fakulteta. Prema dobro obaviještenim izvorima, rektor Mataruga izložen je strašnim pritiscima dvije suprotstavljene grupacije, koje po svaku cijenu žele na mjestu dekana Fakulteta vidjeti svog čovjeka.
Mataruga je praktično izmedju čekića i nakovnja. Čekić je u rukama SNSD-a, čiji je favorit Predrag Ćeranić, šef propagandističkog tima Milorada Dodika, manipulator i osoba poznata po tome da ljude u Republici Srpskoj dijeli na “patriote i izdajnike”. “Patriote” su, po Ćeraniću, svi oni koji bespogovorno i slijepo prate Dodikovu politiku, “izdajnici”, svi oni koji dignu glas protiv jednumlja ili koji kritikuju režim.
Iza Ćeranićeve kandidature stoji lično Miloš Čubrilović Čubri, nekadašnji Dodikov pratilac i dugogodišnji kadrovik u MUP RS. Jedno vrijeme Čubrilovićev uticaj u toj instituciji je bio značajno umanjen, prvenstveno zbog razmirica sa Dodikom, ali se Čubri vratio u igru nakon što je “popeglao” odnose sa šefom. Zvanično je to i potvrđeno kada je prije par mjeseci njegov čovjek, Siniša Kostrešević, imenovan za načelnika Uprave za kriminalističke poslove MUP RS. Bila je to i Čubrilovićeva pobjeda nad ministrom policije Draganom Lukačem, koji nije u dobrim odnosima sa Kostreševićem i koji je na to mjesto namjeravao postaviti svog zeta Nedeljka Luburu.

Dok je čekić u rukama SNSD-a, nakovanj je Demokratski narodni savez. Ova stranka, članica vladajuće koalicije u RS,  traži od rektora Mataruge da na mjesto dekana Fakulteta bezbjednosnih nauka postavi Dragomira Jovičića, nekadašnjeg ministra policije RS. DNS-ov oficir za vezu je ministar prosvjete Dane Malešević. 

Zanimljivo je da je Ćeranić dobio zvanje docent krajem novembra prošle godine na konkursu, pod vrlo čudnim okolnostima. Svi ostali kandidati žalili u se na odluku Komisije za njegov izbor za docenta, zbog očiglednog kršenja Pravilnika o izboru u zvanje nastavnika saradnika. Ćeranić trenutno ima zvanje docenta i upravo mu je to glavna prepreka da bude izabrani na funkciju v.d. dekana. Statut Univerziteta, član 57. tačka 2., jasno kaže da se na mjesto dekana mogu imenovati samo vanredni i redovni profesori. Jovičić, pak, ispunjava uslove, ali je i on izbor politike, a ne struke.  
Mataruga je u škripcu. Ako imenuje Ćeranića prinuđen je da prekrši Statut Univerziteta. Ne tako davno, Mataruga (sam izbor SNSD-a) je u svom inaguracionom govoru jasno rekao da će poštovati Zakon o visokom obrazovanju i Statut Univerziteta. Rektor je sada pritjeran uza zid, jer je prinuđen da za dekana Fakulteta bezbjednosnih nauka imenuje osobu koja ne ispunjava zakonske i  podzakonske akte. Pri tome, dekan bi trebalo da bude neko ko poštuje etička načela, a o tome, posebno kada je u pitanju Predrag Ćeranić, nema govora, jer neko ko se bavi spinovanjem, podmetanjima, prljavim i morbidnim akcijama protiv političkih protivnika i kritičara vlasti ne može biti moralan. Još manje zaslužuje da bude na čelu Fakulteta bezbjednosnih nauka.
Notorno je da Ćeranić na tu funkciju treba da dođe po zadatku samog vrha vlasti i da će najvjerovatnije on za dekana biti imenovan u petak ili najkasnije u sledeći ponedeljak, kada ističe krajnji rok.
Zanimljivo je da Ćeranićevu kandidaturu za dekana “gura” i ministar policije Dragan Lukač, jer bi to bio najefikasniji način da ga ukloni iz MUP RS, gdje ima savjetničku funkciju i gdje Lukaču nastoji da posječe korjenje.

ZDRAVI STUDENTI
Izvori Žurnala tvrde da akademska javnost budno prati situaciju u vezi sa imenovanjem dekana Fakulteta bezbjednosnih nauka. Isti izvori upozoravaju da je banjalučki Univerzitet je doveden pred raskrsnicu, kojim će putem nastaviti svoje funkcionisanje i dalji razvoj. U četvrtak je sjednica Senata Univerziteta, pa nije isključeno da se u posljednji čas odigra na kartu izmjene Statuta, kako bi se docentima omogućilo kandidovanje za dekana. 
Desi li se tako nešto, bio bi to presedan u radu ne samo banjalučkog Univerziteta, već i u regiji, a takav razvoj situaciji sasvim sigurno doveo bi i do raskola u akademskoj zajednici RS. Izvori Žurnala tvrde da bi rektor Mataruga lično želio da sve uradi po zakonu i za dekana imenuje redovnog profesora, ali da su male šanse da ne podlegne pritisku. Čini se da rektor nema izbora. Ili ima, ali onda bi morao obznaniti da trpi pritiske i zatražiti podršku nezavisne akademske zajednice. Koja, opet, teško u RS da postoji, pa bi Mataruga najvjerovatnije ostao usamljen. U tom slučaju, časnije bi bilo podnijeti ostavku, nego raditi nezakonito pod pritiskom ljudi iz vlasti. 

Univerzitet u Banjaluci je saopštio da je značaj osnivanja Fakulteta bezbjednosnih nauka je višestruk. “Prije svega dobiće se kvalitetan visokoobrazovan policijski i bezbjednosni kadar neophodan ne samo Ministarstvu unutrašnjih poslova RS i Fakultetu, već i drugim institucijama u Republici Srpskoj”, navedeno je u saopštenju.
Zanimljivo je, međuitm, da je Evropska komisija 2002. godine donirala sredstva za zgradu Policijske akademije. U njoj su smješteni Policijska akademija i bivša Visoka škola MUP-a. Znači, zgrada i oprema su donacija EK i donatora policiji RS, a ne Univerzitetu Banjaluka i o tome bi neko trebalo da položi račune donatorima.
Osim toga, nastavni plan i program budućeg Fakulteta bezbjednosnih nauka u Banjaluci se razlikuje od svih sličnih fakulteta u Jugoistočnoj Evropi. Još, Fakultet bezbjednosti će poslužiti za dodatni angažman za sve profesore iz MUP-a koji su do sada predavali na Visokoj školi. Oni će postati profesori na banjalučkom Univerzitetu. Ono što je falično u svemu ovome je što oni koji su radili elaborate o opravdanosti osnivanja Fakulteta bezbjednosnih nauka u RS nisu razmotrili sve aspekte opravdanosti osnivanja ove visokoškolske ustanove niti su o tome konsultovali stručnu javnost.


Prije će biti da je cijeli projekat pokrenut kako bi pojedinci dobili dodatne poslove. Što znači i dodatne troškove. Uz sve to, niko ne garantuje da će oni koji završe Fakultet bezbjednosnih nauka biti bolji kadrovi od oih koji su završili Visoku pkolu MUP-a. Tu je i nonsens da je na Fakultetu bezbjednosnih nauka ukinuta zdravstvena sposobnost, kao eliminatorni uslov da bi neko upisao taj fakultet. Tako se može desiti da studenti završe taj fakultet, a poslije, zbog zdravstvene i fizičke nesposobnosti ne mogu raditi posao za koji su se obrazovali.