понедељак, 4. јун 2012.

Sporazum SDP –SBB: 2014. Radončić u predsjedništvo BiH, Lagumdžija na čelo Savjeta ministara BiH, Komšić u penziju


piše: Slobodan Vasković

Zlatko Lagumdžija i Fahrudin Radončić, vlasnici SDP BiH i SBB BiH, postigli su sporazum o saradnji koji se ne odnosi samo na izbacivanje SDA iz vlasti na svim nivoima (od kantonalnog, preko federalnog pa do državnog), već i na zajednički, koalicioni, nastup na opštim izborima 2014. godine. Prema tom dogovoru, zajednički kandidat SDP BiH i SBB BiH za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH biće Fahrudin Radončić, dok bi Lagumdžiji trebalo pripasti mjesto predsjedavajućeg Savjeta ministara BiH, potvrđeno nam je u vrhu Socijaldemokratske partije BiH.

Ovakav dogovor kvalitetan je mamac HDZ-ovima da podrže eliminisanje SDA iz vlasti i na taj način im se osvete zbog „plesa“ sa SDP-om, koji je najjače hrvatske stranke isključio iz podjele funkcija na federalnom nivou.

Međutim, dogovor SDP-a i SBB-a ima mnogo dalekosežnije i dublje posljedice, nego što je puka promjena partnera u Savjetu ministara i na ostalim nivoima. Prije svega, ovakav dil znači eliminaciju Željka Komšića iz trke za mjesto hrvatskog člana predsjedništva BiH i 2014. godine, jer će SDP kandidovati/podržati Radončića. To je ujedno i Lagumdžijina direktna poruka Komšiću „da kupi stvari“ iz SDP-a, jer u toj stranci nema više mjesta i za njega i za šefa. Ako nikad, a ono danas Komšić je svjestan koliko skupo plaća onu ostavku na sve stranačke funkcije i pristanak na njeno povlačenje. A tek će platiti.

Stranački krugovi bliski njemu oštro su (nezvanično) protiv ovakvog dogovora sa SBB-om, ali su svjesni da su u manjini i rezignirano konstatuju da nemaju šanse „protiv Lagumdžijinih poltrona i predstavnika interesnih klanova oko njega“ koncentrisanih u vrhu partije. Ovakav stav ipak ne ukazuje na realnu mogućnost „saginjanja glave i mirenja sa sudbinom“ Komšićeve linije, a njihova najveća šansa je očekivani neuspjeh SDP-a na lokalnim izborima.

Lagumdžijin poslednji „salto mortale“ potpuno je demaskirao njegovu „politiku“ i rigidno posvjedočio da on, osim istrajnog rada na ugrađivanju samog sebe u institucije BiH, nikakve politike ni nema. Šta drugo reći za „političara“ koji je od oktobra 2010. do marta 2011. istrajno rušio i Ustav i sve zakone kako bi „etnički“ očistio HDZ-ove iz vlasti, (koja im je na osnovu izbornog rezultata itekako pripadala), da bi samo godinu dana nakon toga ponovo krenuo u rušenje i države i entiteta i kantona kako bi iste te HDZ-ove vratio u vlast iz koje ih je izbacio, jer su mu sada potrebni da bi realizovao svoje planove „etničkog čišćenja“ Hrvata iz SDP-a i pokušaja da sebe dugoročno „okameni“ u institucijama BiH?!     

U tom periodu, Lagumdžija je teško namagarčio i međunarodnu zajednicu, uz čiju pomoć je i uspio implementirati neustavnu platformašku vlast u Federaciji BiH. Sada strancima ništa drugo ne preostaje već da bespomoćno gledaju kako im se njihov dojučerašnji favorit, zbog kojeg su svoj sopstveni autoritet izvgrli teškim kritikama i podsmijehu, smije u lice i zapišava sve ono što su učinili za njega i zbog njega.

SBB BiH i Fahrudin Radončić najviše su koristi izvukli iz Lagumžijinog leta „iznad kukavičijeg gnijezda“: uspjeli su razvaliti koaliciju SDP-SDA, otvoreno pozicionirati Lagumdžiju kontra Komšića, pokazati i dokazati kakav je licemjer lider SDP-a, a ukoliko zaista i uspiju ući u vlast na svim nivoima, biće to najefektniji politički mat u postdejtonskoj Bosni i Hercegovini.

SDA i Sulejman Tihić platili su veliki danak svojoj želji da „5000 kadrova“ sačuvaju u vlasti i uvjerenju da je Lagumdžijin moto „nema gadljivosti“, ispaljen prije nekoliko godina, samo puka floskula, a ne stvarna filozofija.
Tihić neće imati unutarstranačkih problema dok aktuelena bitka traje, ali ukoliko dođe do masovnog izbacivanja SDA iz vlasti, biće targetiran od ostalih stranačkih čelnika. Bakir Izetbegović već polako „pali topa“.