субота, 20. октобар 2012.

Lagumdžijina glava za konsolidaciju SNSD-a

Piše: Slobodan Vasković

Crveni plenum zasjedao je pet i po časova u kafani “Kaldera” u Laktašima. Na dnevnom redu, navodno, izvlačenje države iz blata i krize u koju su je utrpali upravo kopredsjedavajući mini politbiroa Milorad Dodik i Zlatko Lagumdžija. “Malo morgen”, rekao bi njihov uzor na šuplju priču oko ekonomije, socijale, integracija i ostalih rektalnih izjava. Lagumdžija je u Banjaluku pristigao sa svitom, kako bi umolio Dodika da ga ostavi na funkciji. Dodik je, izgleda, bio neumoljiv.

Lagumdžiji tako preostaje još nekih pedesetak časova da pokuša zaustaviti potpuni krah sopstvene politike, otpočete prije nekoliko mjeseci njegovim zahtjevom za smjenom ministara iz reda SDA (koalicionog partnera SDP-a) na svim nivoima - od kantonalnih, preko entitetskog, pa do državnog. Njegov zahtjev za rekonstrukcijama završio je potpunom dekonstrukcijom SDP-a, što u vlasti, što na izborima.

Sastanku u bircuzu prisustvovao je i Nebojša Radmanović, nekih sat vremena, nakon čega je napustio poprište, što su mnogi protumačili kao da je za njega priča gotova. Protumačio je to tako i Dodik, koji nije sebi dozvolio luksuz da izađe u susret Lagumdžiji. Dao mu je jedino priliku da cvili još četiri i po časa, dok nije bio matiran.

Djelovalo je i da je Igor Radojičić u svađi sa Dodikom, jer uopšte nije bio u “Kalderi”. Šetao je Banjalukom sa porodicom.

“Ne znam čemu uopšte cjelodnevno sastančenje sa Lagumdžijom kad je isti sve razvalio u zadnje dvije godine. I ko mu još može vjerovati”, objavio je na svom tviter profilu Igor Radojičić, neposredno nakon sastanka. Pa još dodao: ” Njemu ne treba masaža, on masira cijelu BH scenu godinama”!

Radojičić je, očekivano pokazao gađenje prema Lagumdžiji, što baš i nije tipično za ovog političara. Međutim, takav njegov potez pokazuje svu dubinu razlaza SNSD-a i SDP-a BiH. Nema to veze sa Sirijom i glasanjem u UN, već sa višegodišnjim nastojanjima Lagumdžije da Dodikovu stranku izbaci iz Socijalističke internacionale, u čemu je na kraju i uspio.

Ako ćemo pošteno, SNSD-u tamo nije mjesto, ali, Bogami, nije ni SDP-u BiH, koji nisu ništa drugo do federalni alter ego ovdašnjeg kulaka.

Ono što je neočekivano, jeste da je Radojičić pokazao i gađenje prema Dodiku, što uopšte sjedi sa Lagumdžijom. Očito je da im sve ovce još uvijek nisu na broju, a da su vukovi daleko od sitosti unutar stranke. Nema dileme da sukoba unutar SNSD-a ima, i da nije uopšte malen, čim Radojičić šeta i tvituje kako tvituje.

Lagumdžija je zaista smiješan i žalostan političar, čim je pomislio da će ga Dodik spasavati i krpiti njegov truli brod. I to u situaciji kada je i Dodikova lađa teško nasukana i u njoj curi na sve strane.

Da je Dodik prihvatio Lagumdžijine molbe teško bi ponizio Radmanovića, koji se protivio nastupu Ministra inostranih poslova oko Sirije, bez odluke Predsjedništva BiH po tom pitanju. Još teže bi ponizio tviteraša Radojičića, koji izbacivanje iz internacionale doživljava kao lični poraz (ma šta o tome mislila Željka Cvijanović). I što je najbitnije, sebe bi doveo pod još teži udar unutar stranke, gdje ga mnogi optužuju za izborni poraz.

Uz to, (sasvim realno) izbacivanje Lagumdžije iz Savjeta ministara za Dodika znači melem na tešku izbornu ranu i pokazuje da jeste poražen, ali da još nije gotov, (ma koliko izlazio u susret Radmanoviću i Radojičiću). Upravo zbog toga on i insistira da mu iz Federacije svi dolaze “na noge”, od Dragana Čovića, preko Sulejmana Tihića, pa do nesretnog Lagumdžije.  

Iz istih razloga je sve vrijeme ovih pregovora ignorisao SDS, koji ni na koji način nije učestvovao u njima. Čak nemaju pojma o čemu se razgovaralo/pregovaralo. Toliko o zajedničkom nastupu.