недеља, 27. април 2014.

Pero Simić, Dodikov savjetnik: Emir Kusturica je politički daltonista

piše: Slobodan Vasković


Prethodnih dana iščitavao sam škrabotine Pere Simića, savjetnika Milorada Dodika za medije. Nema šta nema u tim njegovim jezičkim posrtanjima, koja su objavljivana u “Nezavisnim novinama”, u periodu od marta 2004. pa do oktobra 2006. godine.

Sa ove distance uočljivo je da je Simić sve to vrijeme bio najgorljiviji poklonik Karle Del Ponte, koju je vrlo prilježno branio, a, uz to, nije se libio da u mrežu podrške haškim optuženicima strpa sve najvažnije institucije Republike Srpske.   

Simić je, svojim usko ograničenim fondom riječi, teško napadao i tadašnjeg premijera Srbije Vojislava Koštunicu, potom Tomu Nikolića, Aleksandra Vučića i brojne druge srbijanske političare, ne birajući riječi pogrde na njihov račun, a istrajno je zastupao stavove Čede Jovanovića.

Čak je Simić i ukoričio svoje baljezgarije u nedjelce pod imenom “Kad idioti marširaju”, što je izvanredno svjedočanstvo licemjerstva, laživosti i, što ne reći, psihotičnosti najužeg okruženja Milorada Dodika.

 “Naslov ‘Kad idioti marširaju’ sam izabrao sam jer najbolje odslikava ono i one o čemu i o kojima sam pisao. Danas bi vam ona možda mogla dati i odgovor otkud takav brodolom jedne politike koji se dogodio na tek završenim izborima…U pisanju kolumni uglavnom sam se služio komičnim stilom, jer takvo razobličavanje stvarnosti, kako reče jedan ugledni profesor, ‘možda je najdemokratskija kritika’", pojasnio je “domete” svojih lutanja celebralnom kanalizacijom komični Pero Simić u tekstu “Hronologija naše stranputice”, objavljenom u NN 12.10.2006. godine.

Njegova stalna meta bio je Vojislav Koštunica, jer nije htio da ima išta sa Dodikom, a kada se taj srbijanski političar izmirio sa ovdašnjim Gazdom, Simić se potrudio da njegove škrabotine nestanu sa lica zemlje.


Veoma je interesantno da se među Simićevim “Idiotima koji marširaju” našao i Emir Kusturica, kojeg je Dodikov lični primitivac okarakterisao kao “političkog daltonistu”, jer se druži sa Koštunicom.

Ustvrdio je to Simić u tekstu “Maradona umjesto Mladića”, objavljenom u NN 16.06.2005. godine. Taj tekst vam stavljam na uvid, a prije toga još da napomenem da su danas Simić i Kusturica nerazdvojni.

Da li je Kusturica shvatio da je Simić u pravu ili je, pak, Simić odustao od svojih stavova, nepoznato mi je, a nije mi ni bitno. Ali mi je itekako poznato da je “politički daltonista” pao tako nisko da sebi dozvoljava da danas potpisuje Simićeve umobolne opservacije, kao što je to bio slučaj sa psihotičnim uratkom “Triša i Vaske, od čobanina do genetskog inženjeringa”, objavljenom u “Euroblicu” (03.04.2014.), koji uređuje novinarska mrcina Anđelko Kozomara, poznat po tome što je dužan milione i Bogu i narodu i svim firmama sa kojima je poslovao. (nastaviće se)

TEKST PERE SIMIĆA O EMIRU KUSTURICI

NEZAVISNE NOVINE, 16/06/2005

POLITICKA ESTRADA

MARADONA umjesto Mladića

Autor(i): PERO SIMIĆ
Pokušavajuci valjda da promijeni arhaicni imidž svog prijatelja i po licnom priznanju istomiš ljenika predsjednika Vlade Srbije Vojislava Koštunice, veliki filmski reditelj Emir Kusturica, kome izgleda s pravom pripisuju i politicki daltonizam, prije dva dana je Voji direktno u kabinet doveo svjetsku fudbalsku legendu Dijega Armanda Maradonu. Zbog gužve koju su napravili novinari pred zgradom Vlade Srbije, tog popodneva, kroz Beograd je, zahvaljujuci neupucenima, brzo pukao glas da se u istoj zgradi iza zatvorenih vrata Koštunica prijateljski ubjeduje sa haškim bjeguncem Ratkom Mladicem oko dobrovoljne predaje. Ali, avaj! Bio je to samo susret fudbalskog carobnjaka i nespretnog premijera koga je režirao dopisni clan Demokratske stranke Srbije Emir Kusturica. Kako stvari stoje, predsjednik Srbije Boris Tadic ce kao odgovor Koštunici morati pred Vidovdanski koncert "Bijelog dugmeta" primiti Gorana Bregovica, koji em ne prica sa Kusturicom, em se nekako precutno za vrijeme "podjela" Ðindic ili Koštunica "naslonio" na Ðindica. Bice to dobra prilika da dva Evropejca na dan koncerta u Beogradu proslave uz put i godišnjicu Miloševicevog odlaska u Hag. Ne bi me cudilo da je jedan od Bregovicevih razloga za koncert "Dugmeta" u Beogradu, baš na Vidovdan, bio i simbolicno podsjecanje na dan kada je veliki diktator na svu srecu spremljen u Hag, a Srbija krenula evropskim putem. No, bez obzira na to što se umjesto Mladic a u Koštunicinom kabinetu našao slavni Maradona, u Beogradu su svi nekako u uvjerenju da se prica o Ratku Mladicu privodi kraju. Pogotovu nakon onih video-zapisa sa brutalnim scenama ubistva srebrenickih Bošnjaka koje su pocinili "škorpioni". To i zbog toga što je i u tamošnjim medijima zavladalo vanredno stanje išcekujuci da napokon kapitulira najtraženiji general u Evropi. U Beogradu se, nakon duže pauze, ponovo stacionirala ekipa CNN-a kao i ekipe još nekih poznatih svjetskih televizijskih kuca, koje, uvijek imaju dobre informacije. Kako stvari stoje, valja nam pokazati strpljenje jer je sezona lova na Mladica, kako kažu, otvorena. Kad se cekalo deset godina, onda nece biti problem cekati još, pogotovu što mnogi tvrde da se radi o danima. Iskren da budem volio bih da se to dogodi što prije, iz više svima nama poznatih razloga, a i zbog toga što se u sveopštoj haškoj groznici, koja je zbog Mladic a i pojacana ovih dana, ponovo pocelo prijetiti novinarima. Tako je glavnom uredniku beogradskog dnevnog lista "Danas" Grujici Spasovicu upucena prijetnja smrcu iz Republike Srpske od osobe koja se predstavila kao obezbjedenje Ratka Mladica. A šta bi drugo moglo iz Republike Srpske, vec prijetnja? Taj do danas nepoznati clan obezbjedenja Mladica ili eventualno njegov poštovalac, zaprijetio je da ce Spasovicu "odsjeci glavu", ruke i noge zato što je prije neki dan pisao o Ratku Mladicu. A rijec je o informaciji koju je "Danas" dobio iz povjerljivih izvora u kojoj se govori da se vode pregovori o predaji Mladica "koji se nalazi u jednom gradu u unutrašnjosti Srbije. Zanimljiva je ta retorika i filozofija prostaka na ovim prostorima koji prijete samo novinarima koji su se eto "drznuli" da Mladica ili Karadžica "šalju" u Hag. Pri tome, oni uopšte ne reaguju na sada vec odomacene izjave politicara da odgovorni za zlocine moraju ici u Hag. Zašto po pravilu obicni gradanin, koji se javno deklariše za odlazak optuženih u Hag, mora uvijek biti "idiot" i "izdajnik" i biti izložen prijetnjama, dok su samo politicari poštedeni tih "epiteta". Ili je rijec o tome, da su oni u stvari poštedeni izliva bijesa i prijetnji primitivaca, jer ih primitivci dobro poznaju, kao i sebe same, te im ne vjeruju kada se ovi javno zalažu za privodenje pravdi optuženih za ratne zlocine. Spreman sam da povjerujem da navedene prijetnje predstavljaju ponekad drugo lice vlasti. No, da bi glupost bila kompletna, pobrinuo se ko bi drugi do Radovanov brat Luka Karadžic. Tik nakon što je americki podsekretar Nikolas Barns ustvrdio ono što znaju i ptice na grani, da su ove glavonje iz naše vlasti u Republici Srpskoj u vezi sa Radovanom Karadžicem. Elem Luka, koji kod normalnog covjeka može da izazove samo smijeh, po pet hiljaditi put nam je ovih dana dao na znanje, valjda da ne zaboravimo, da se njegov brat Radovan nece nikada predati. I to znate zašto? Jer bi to znacilo, kako rece nedouc eni Luka, automatsko ukidanje Republike Srpske. O tome da bi Republika Srpska mogla nestati ako se njegov brat ne preda, Luka nije razmišljao, jer je to teška disciplina za njega. Medutim, interesantno bi ga bilo zapitati, otkud zna da se Radovan nece predati? Ako mu je to Rašo rekao prošle, možda je ove nedjelje promijenio mišljenje, nakon sve ove price koja se vodi oko Mladica. Neka to Luka dobro provjeri kad se opet vide. Ne vjerujem da je to rivalstvo izmedu Radovana i Ratka izvjetrilo. Možda nas Radovan, samo da bi bio ispred Ratka, iznenadi sve, posebno brata Luku i vlasti u Republici Srpskoj pa se preda ovih dana. I onako nam je citav život priredivao iznenadenja. Ružna, naravno!