субота, 17. мај 2014.

Sramno ponašanje Crkve dok narod stradava

piše: Slobodan Vasković

O ponašanju vlasti, njihovom djelovanju/nedjelovanju, sposobnosti/nesposobnosti/ humanosti/licemjerstvu, upotrebi/zloupotrebi medija u samoreklamerske svrhe neću ni riječi dok pošast ne prođe.

Ne zbog vlasti, već zbog ljudi koji stradavaju, koji su preko noći ostali bez igdje ičega, koji se bore za život, koji umiru, koji su prepušteni sami sebi u potopu biblijskih razmjera.

Ali hoću o sveštenstvu Srpske pravoslavne crkve koje nije ništa preduzelo da se stradalim pomogne. Vrh SPC-a pozvao je sve vjernike da pomoć donesu u parohije, ali kome predati pomoć kada je ne primaju. Bar u Banjaluci.

Satima sam pozivao Eparhiju da pitam gdje se pomoć može predati. Uzalud. Niko se ne javlja na telefon. Mrsko im. Spavaju, šta li.

Oni su na sigurnom, a sigurni su i prihodi, jer ima stradalih. Vanredna zarada je tu; nesreća je ogromnih razmjera, biće para za popove.

Odem do prodavnice, vlasnik mi kaže da je i on pozivao; neko mu se javio i uputio ga na Crveni krst. Uzimam koliko sam u mogućnosti, odlazim do Crvenog krsta, veliki broj građana je tamo, predaju pomoć; desetak mladih aktivista spremno prihvata, ljubazni, poletni, spremni...

Preko puta Crvenog krsta je vladičanski dvor, nikog u dvorištu.

Njihov posao uradiće Crveni krst. To što je vrh SPC-a pozvao, koga briga; primanje i distribucija pomoći se ne naplaćuju, što bi se Crkva u to miješala.

Poziv je deklarativnog karaktera; kako drugačije ga shvatiti. Tek da bi se oglasili i demonstrirali kako je „Crkva uvijek uz svoj narod“.

Jeste, ali samo kada uzima. Ništa ne daju.

Gdje su im javne kuhinje za postradale, gdje je njihova pomoć poplavljenim područjima, gdje su šleperi sa hranom, vodom, odjećom, obućom, čamcima..., koje je Crkva od svojih para kupila i uputila u područja užasa?!

Gdje su njihova lična vozila da pomognu, gdje je sveštenstvo da se nađu na usluzi?!

Nema ih, jer ti „božiji manekeni“ nisu zaduženi za nesreće i stradale, već samo za njihove „duše“.

A i auti su im preskupi, mogli bi se oštetiti, skvasiti, uprljati... generalka je par hiljada; ko zna koliko je to u sahranama. Mrsko im je napuštati stančuge od 150m2, kućerine koje su preko noći stekli „služeći“ Bogu,

Zato nisu zaboravili izvjesiti cjenovnike po Crkvama-sahrana toliko i toliko maraka; osim ako nećete tandara-mandara ili nabrzaka; vjenčati se možete po toj i toj cijeni, a ako hoćete u Božije stado, uzimamo za ruke po kršenju tu i tu sumu. Bez tih para nema vam mjesta među ovčicama.

Nije Crkva pijaca pa da se narod vjerujući pogađa sa popovima o cijenama; zato čim uđete u Hram prvo cjenovnik, pa tek onda Isus, Bogorodica, Sveti Jovan, Nikola, Ilija....

Toliko su u svojoj gramzivosti daleko došli da vam svijeće za pokoj duši iz ruku, maletene, otimaju, kako bi ih pretopili i ponovo vam ih prodali. Jezivo.

Zaboravih da su ipak učinili „napor“-molili su se da kiša stane. Šta su to postali - Šamani?!

A onda su, usred Potopa, ispaljivali političke poruke.

Čekajući Noju nisu imali pametnijeg posla, već da potopljene/utopljene/pridavljene/zadavljene, nesretne prekonoćibeskućnike upoznaju sa svojim najnovijim egzibicionističkim stavovima.

Ako već ništa ne čine, bio bi red da ništa i ne govore i da ne obmanjuju narod, pričajući o svojim dobrim namjerama, koje niti postoje, a kakvi su oni koji vode Crkvu, zadugo neće ni postojati.