уторак, 13. мај 2014.

Vučić u Sarajevu: Pad “Berlinskog” zida

piše: Slobodan Vasković

Trebaće da prođe nekoliko godina da bi smo saznali da li je majska posjeta premijera Srbije Aleksandra Vučića zvaničnom Sarajevu istorijska i da li je bila pokretač značajnih političkih promjena, čiji je pozitivizam dao sasvim novu, kvalitetniju boju odnosima u cijelom region.

Do tada ostaje činjenica da je BiH je prostor na kojem spoljna politika Srbije može krupnim koracima grabiti ka plusu i za to dobiti nepodjeljenu podršku Istoka i Zapada.

To nisu ni Krim ni Odesa ni Ukrajina u cijelosti, jer Srbija mora da se čuva zapaljivih iskrica, nus proizvoda sudara velikih sila na tim prostorima, i da učini sve da nekim ishitrenim postupkom ne pokvari tradicionalno dobre odnose sa Istokom, niti one sa Zapadom, kojem teži, i koji u poslednje dvije godine doživljavaju snažnu ekspanziju.

Srbija ne može ni oko Kosova praviti bilo kakve spoljnopolitičke piruete, jer taj teritorij smatra svojim unutrašnjih političkim pitanjem.

Zato je BiH idealan poligon za pozitivnu spoljnu politiku Srbije, čija snažna podrška Dejtonskoj BiH izvjesno donosi aplauze i podršku na Zapadu i, istovremeno, smanjuje snagu “savjeta” o potrebi osude dešavanja u Ukrajini. Takođe, ni Rusija neće imati ništa protiv snažne podrške Srbije dejtonskoj BiH, jer i ta zemlja, koja se nalazi u kovitlacu novog hladnog rata, treba pokaznu vježbu za dokazivanje partnerima sa druge strane “zavjese” da ne podržavaju destrukciju država, sem u “specifičnim slučajevima”, kakvim karakteriše Ukrajinu, najnesretniju evropsku zemlju.  

Iz svih ovih i brojnih drugih razloga, Vučićeva prva spoljnopolitička destinacija bila je BiH, odnosno Sarajevo. Gdje je sve digao na noge, ustalasao emocije i to u cijeloj BiH i samim svojim dolaskom pokazao da je trenutno neprikosnoveni politički lider u cijelom regionu.

U skladu sa tim statusom Vučić se i ponašao tokom posjete BiH, emitujući brojne političke poruke u kojima se promoviše kvalitet odnosa, potreba tješnje saradnje, želja za napretkom, volja za prijateljstvom…  
 
  
“Teško je igrati se emocijama naroda u Srbiji prema Republici Srpskoj i obrnuto, ali Srbija ima politiku da poštuje teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine i molim te da samo imaš u vidu - mi poštujemo Dejtonski sporazum i to ne poštujemo kao mrtvo slovo na papiru, već ga poštujemo stvarno i suštinski. I kao što niko ne može da ti uništi Republiku Srpsku, niko ne može da uništi Bosnu i Hercegovinu. To je politika Srbije. Ja sam rekao javno, a sad pred vama ponavljam - mislim da je to pošten odnos. Ja sam Srbin, ja volim Republiku Srpsku, ali ja poštujem, cenim i želim veliki uspeh Bosni i Hercegovini i želim da Bosna i Hercegovina bude prijatelj Srbije i želim da to oseća svaki Bošnjak, svaki Hrvat, kao što želim da svaki Srbin iz Srbije ima takvu vrstu emocija prema BiH”, rekao je Vučić.

Najsnažnija poruka koju je Vučić i došao da kaže jeste “kao što niko ne može da uništi Republiku Srpsku, niko ne može da uništi Bosnu i Hercegovinu. To je politika Srbije”!

Da li je Vučić svojom posjetom Sarajevu i ovakvom porukom o BiH/RS nanio bilo kakvu štetu Republici Srpskoj? Nikakvu. Ali jeste demolirao politiku aktuelnih vlastodržaca u ovom entitetu, koji već devet godina opstaju na matrici lažnih priča o referendumu, nerealnih obećanja o podjeli BiH, avanturističkih najava secesije…

Vučić je jednim svojim dolaskom u Sarajevo sveo Milorada Dodika na mjeru koja mu pripada – političara koji nema šta da traži u regionalnim okvirima, već mu je polje djelovanja unutar BiH. Sveo ga je na nivo lokalnog političara.

Nedolazak Vučića u Banjaluku, odmah po završetku sarajevske sesije, dodatna je poruka Dodiku da između njega i Vučića postoji vrlo vrlo značajna razlika u kapacitetu, i to u korist srpskog premijera.

Svega toga svjestan je i Dodik, a njegove izjave podrške Vučićevoj posjeti Sarajevu (“Vučić je opredijeljen je za poštovanje Dejtonskog sporazuma i dogovor u okviru BiH), teško su “gutanje brojnih žaba krastača” i lizanje su teških rana, koje neće zacijeliti. Niti ima melema za njih.

Srbija ne podržava avanturističku i neodgovornu Dodikovu politiku, danas je jasno više nego ikad. Uz to, Srbija više neće dozvoliti da Dodik ugrožava njene interese, kao što je to činio bezbroj puta u proteklih nekoliko godina i kao što je to radio i nedavno, petljajući se potpuno nepozvan u ukrajinsku krizu. Nije nikom u toj nesretnoj zemlji svojim izjavama ni pomogao ni odmogao, ali je nanio veliku štetu i RS i Srbiji, svjesno podgrijavajući aluzije o mogućem otcjepljenju ovog entiteta.

Nije Dodik tim svojim “spoljnopolitičkim” posrtanjem pomogao ni sebi u dnevnopolitičkoj borbi, a slikanje sa Sergejom Lavrovim mala je, gotovo nikava naknada za štetu koju je počinio. Posebno zbog činjenice da je obezbijeđena preko lobista za velike pare.

Vučić grabi u kvalitetniju budućnost bez osvrtanja na one kojima ’92 dominira u glavi. A takvih je mnogo u BiH, sa obje strane međuentitetske granice i svi oni tom ’92 – fiksacijom samo štite oteto, a nikako narode i njihove interese. Ne odnosi se to samo na Dodika; bilo bi nepošteno. Mnogo je dodika u cijeloj BiH, a novi odnosi na relaciji Srbija - BiH njihov su kraj. Berlinski zid jeste pao, ko to ne uočava biće zatrpan. I ne treba ga izvlačiti.