среда, 2. јул 2014.

PDP na putu G17

piše: Slobodan Vasković


Savez za promjene napravio bi izvaredan predizborni potez kada bi se odrekli podrške Partije demokratskog progresa i bilo kakvih daljih razgovora o bilo čemu sa njenim šefom Mladenom Ivanićem.

Bilo bi to višestruko korisno, jer bi tim aktom Savez javno demonstrirao svoju opredijeljenost za korjenite promjene, koje podrazumijevaju da se privatne interesne organizacije, što PDP jeste, nikako i ni pod kojim uslovima ne mogu naći u vlasti.

Sama ta spoznaja snažno bi zatalasala biračko tijelo i to u, po Savez, pozitivnom smjeru, jer javno hirurško odsijecanje tumoroidnog političkog tkiva može donijeti isključivo korist, nikako štetu. Uz opštepoznati podatak da isprazna, neiskrena, hedonistička, koristoljubiva politika PDP-a kod ogromne većine građana izaziva skupljanje usta od gađenja, bio bi to potez bez presedana, koji bi, izvan svake razumne sumnje, bio pozdravljen burnim aplauzom. I nagradom na biračkim mjestima.

Izbacivanje PDP-a iz Saveza omogućilo bi i toj privatnoj trgovačkoj radnji da na političkom tržištu pokaže svoju stvarnu vrijednost. Koja je do te mjere minorna, da bi, bez dileme, završili kao „Udruženi regioni/G17 plus“ Mlađana Dinkića, što su u Srbiji nestali nakon poslednjih izbora.

Ivanić je PDP pravio po uzoru na G17 i logično je i prirodno da završe kao i oni – na političkoj deponiji.

Izbacivanje PDP-a iz Saveza trebalo bi da inicira SDS, jer je lider devastiranog STR-a teško izvrijeđao tu partiju, stavljajući u istu ravan njene kandidate sa čelnicima Režima, koji je teško opljačkao Republiku Srpsku.
„PDP smatra da jedno jednoumlje ne treba mijenjati drugim“, istakao je Ivanić u intervjuu „Presu“, ne ostavljajući sumnje u to da SDS/Savez i njihovi kandidati, takođe, donose jednoumlje.

Prvo pitanje koje se postavlja jeste zašto Ivanić odmah sam ne rastoči bilo kakvu vezu sa Savezom i SDS-om, jer za sebe tvrdi da je borac protiv jednoumlja?!
Šta će on i njegov STR u Savezu koji, prema njegovim riječima, preferira apsolutistički sistem?

Ivanić bi morao građanima odmah pojasniti sopstvene motive koji ga i dalje tjeraju da traži podršku stranke sa opasnim namjerama, a ne pokušavati prodati prejeftinu tezu da je sama njegova kandidatura za člana predsjedništva kraj svake pomisli o jednoumlju.

Istina, od urušenog političara i stranke u raspadu nije ni za očekivati da izađu sa bilo kakvom svježom idejom, posebno ne vizijom, ali jeste da da se bar suzdrže od javnog mahanja sopstvenom plitkošću, samozaljubljenošću bez ikakvog osnova i najprizemnijeg načina borbe za fotelju.

Ako je već toliki borac protiv jednoumlja i, kako tvrdi, protiv kriminala, zbog čega Ivanić za sebe i PDP ne traži poziciju predsjednika RS? I  zašto ne insistira na tome?!
To je, bez dileme, institucija koja pruža najbolje, najefikasnije i najkvalitetnije mogućnosti za ukidanje svake vrste jednoumlja; institucija koja može biti snažan generator bitke protiv kriminala i korupcije; pozicija sa koje se mogu pokrenuti brojni pozitivni procesi, duboko zakopani za vlasti aktuelnog Režima.

Međutim, ta kandidatura znači sudar sa Miloradom Dodikom i njegovom još uvijek jakom medijskom, finansijskom, nadzemnom i podzemnom mašinerijom, spremnom učiniti sve, ali baš sve, da ga sačuvaju na vlasti.

Ivanić za tu bitku nema stomaka, lične hrabrosti, nema ni minimum želje da se nađe naspram Dodika, što je direktan dokaz njegovog kukavičluka i gotovanstva, koje on pokušava predstaviti kao odgovornu politiku „protiv jedoumlja“.

Ivanić je lične strahove davnih dana pretočio u političke aksiome PDP-a, što je i rezultovalo raspadom te stranke, jer on nije u stanju riješiti unutarpartijski sukob između dva mjesna odbora, a zbori o sebi kao o ličnosti koja je sposobna spriječiti jedoumlje. Lakše bi progutali Ivanićevu priču da je sletio dvatriput na Mjesec i Mars (što ga direktno kandiduje za člana predsjedništva, jer su Mjesec i Mars u domenu spoljne politike), nego u skazku o istorijskoj odlučnosti PDP-a!

„PDP je partija koja ima snažne veze u svijetu i partija koja na međunarodnom planu može da odbrani RS.... Plašim se da bi eliminacijom PDP-a, srpska politika ponovo otišla u pravcu izolacije, što ne bi vodilo ekonomskom razvoju“, rekao je Ivanić „Presu“, demonstrirajući na taj način da je još uvijek u 2001. godini, kada je strani faktor zabranjivao SDS-u da dobije poziciju premijera i vodi izvršnu vlast.

Od tada do danas odnosi su se bitno promijenili, “Teški malj supersile” se već odavno odmakao iz BiH ka Bliskom istoku.

Na djelu su, kada je Zapad u pitanju, pragmatizam i stvaranje saveznika u regionu, koji imaju prioritet u odnosu na politiku koja je dominirala sve do 2004/5 godine. Međunarodna zajednica smatra da se sa RS treba intenzivno sarađivati na nekoliko polja, primarno bezbjednosnom, i nikako neće pobjedniku “gledati u zube”. Pa tako ni SDS-u, kao predvodniku Saveza, ukoliko pobijede, a saradnje sa RS neće se odreći ni ako opstane postojeća vlast, ma koliko stranci bili kivni na Dodika.

Ivanić puca u prazno iz potpuno prazne, što je duplo golo.

Kada je već pomenuo „snažne veze“, Ivanićeva dva najznačajnija susreta u poslednje tri godine bile su neformalna kafanska druženja sa Miloradom Dodikom i Bakirom Izetbegovićem, koja nisu izazvala nikakvu pažnju javnosti, iako su iz PDP-a pokušali animirati brojne medije, ne bi li sebi dali na značaju. Uz to treba dodati nekoliko sastanaka sa Mladenom Bosićem i Draganom Čavićem i to je to od „snažnih veza“.

Njegov ucjenjivački kapacitet već odavno ne postoji, a priča o njegovim/PDP-ovim „snažnim vezama“ koje sprečavaju “izolaciju“ je loše sročena bajka preumornog autora. Koja je za jednokratnu upotrebu i koristi se kao pokušaj da se nanese šteta onima od kojih se očekuje podrška za kandidaturu, što je dodatni razlog da PDP bude eliminisan.
  
Ivanić svojim pokušajem ucjenjivanja Saveza i miniranja opozicionih napora da smijene Režim, uveliko radi za Milorada Dodika. Ali, to nije ni od kakve  koristi Dodiku, niti nanosi bilo kakvu štetu Savezu.

Ivanić je, najkraće rečeno, potpuno nebitan. Kao i njegov PDP. I kada se u realnom vremenu bavimo njihovim istupima, pišemo o posledicama inercije; o stranci koja se raspala još davne 2006. godine, a inercija je njene ostatke nekako dogurala i dobacila do današnjih dana.