четвртак, 4. децембар 2014.

Ukidanjem Južnog toka Putin oduzeo Dodiku Šarenu Lažu i natjerao ga u histeriju

piše: Slobodan Vasković

Vladimir Putin odustao je od Južnog toka, ali Milorad Dodik nije.

Djeluje apsurdno, ali na djelu je neuravnoteženi spin Režima, koji ne priznaje da Šarena Laža više ne postoji. Ako to učine, isjećiće sami sebi vene.

U Režimskim medijima RS, Putinov potez doživljava se kao iznuđen, povučen u defanzivi, premda je potpuno drugačije.

Predsjednik Rusije, najavom prekida izgradnje Južnog toka, povukao je izvanredan potez, koji je potpuno razbio diplomatski napad EU na tu zemlju i doveo Evropu u stanje anksioznosti.

Putin je prebacio gasnu krizu u srce EU i sve gasne probleme sa Ukrajinom isporučio Evropskoj uniji.

Sada Evropljani treba da prisiljavaju Ukrajinu da plaća plin Rusiji, kako bi Rusija isporučivala gas Evropi. Preko Ukrajine, jer od Južnog toka, koji je trebao da zaobiđe tu zemlju, nema ništa.

Sada EU mora da poništi kijevski, nerijetko ucjenjivački, odnos prema Moskvi, artikulisan zavrtanjem cijevi, što su pružene preko Ukrajine i idu prema Zapadu.

Ukrajina, njeni dugovi Rusiji, cijevi za plin, briga o njima, sve to je sada u nadležnosti EU i briga su EU.

Briga Rusije je da se računi od isporučenog plina pune i da Ukrajina izmiri milijarde dolara obaveza. Uz pomoć EU. Ako se ne izmiruju, ventila ima i kod Rusa. Hladni Rat je, pa izvolite nemojte natjerati Ukrajinu da plati!

Njemačka je obezbijeđena Sjevernim tokom, ostale zemlje EU svjesne su ruskog pritiska, u evropskoj zajednici nije mirno, mnogo je previranja.

Putin vjerovano silno uživa u ovoj šahovskoj partiji Drugog Svjestkog Hladnog Rata. I potezu kojim je razorio višemjesečnu diplomatsku ofanzivu Unije.

Putin je atraktivni i iznenađujući Šah dao EU iz Istanbula, što ukazuje da se Turska približila Rusiji. Ili, preciznije, da se Rusija približila EU preko Turske i „izbila“ na njenu granicu u Bugarskoj.

U Igrama Velikih uvijek neko i strada. A to su brojne zapadne firme, koje su u zemljama EU radile na realizaciji Južnog toka, tu je i Bugarska, na čijoj granici je „Ruska gasna armija“ i ruski uticaj (od čega se EU diže kosa na glavi), a tu je i Srbija, preko čije teritorije su trebale preći cijevi.


Investicija je bila srbijanska, ali kao ruski kredit. Rusi bi izgradili cjevovod, a sami bi sebi plaćali ratu iz taksi koje bi trebali platiti Srbiji. Tako nekako je izgledala ta srpsko-ruska varijanta Južnog toka. Plus što je Srbija dala određeni popust za NIS, kada ga je prodala Rusima, da bi sve to dobila.

Kada se sve sabere, Srbija jeste izgubila, ali ne mnogo, jer su ulaganja trebala biti ruska. I Srbija se previše ne čupa za kose zbog Putinovog prodora Skakačem u sred piona EU. Čak im taj potez i odgovara, jer su žrtva sukoba EU i Rusije, pa nikako neće morati ni razmišljati o sankcijama Rusiji.

Pitanje je onda zašto Dodik histeriše, kada Rusija nije ulagala ništa u Republiku Srpsku i kada cijevi Južnog toka nisu trebale prolaziti preko teritorije ovog entiteta. Bar ne one tranzitne, na koje se naplaćuje taksa. I kada RS ne gubi ama baš ništa, sem Dodikovih laži u eteru.

Republika Srpska je u najboljem slučaju mogla biti porošač, kao što je i svako domaćinstvo, koje uvede struju ili plin. Dođu nadležni, stave na kuću brojilo, svakog mjeseca isporuče robu i račun i čekaju uplatu.

Struju (plin) po kući razvodi njen vlasnik, a ne Elektrodistribucija ili Gasna mreža.

U takvom odnosu je bila i RS prema Južnom toku. Preciznije, nije trebalo biti nikakvog Južnog toka kroz RS, već je ovaj entitet, pojednostavljeno rečeno, trebao dobiti priključak na mrežu, kada razvede cijevi „po kući“, plus brojilo koje bi očitalo potrošnju.

Kod Rusa  ne možeš da se priključiš sa bilo kakvom potrošnjom, već sa veoma velikom, a RS nije ispunjavala ni minimalnu kvotu, pa je Dodik obećao izgradnju dvije gasne elektrane u RS (koje su potpuno neisplative), da bi dobio brojilo. Sve što bi se u RS izgradilo platila bi RS.

Rusi ne bi dali ni rublje, jer nisu imali interes. Presitna je RS u cijeloj toj priči.

Ali, u presitnoj RS živi grandoman Dodik, koji je od običnog Brojila (narodski rečeno sata), uz pomoć Režimskih medija, napravio veliku priču o Južnom toku u RS, koja u realnom svijetu uopšte ne postoji.

Dodiku je ta lažna priča o Južnom toku u RS trebala da bi se on lažno predstavljao kao agent ruskih interesa u RS/BiH. (Navesti da je Rafinerija Brod „ruski interes“ je ponižavanje Rusije, jer taj objekat nije ni veličine kapi u njihovom energetskom okeanu).

Nakon Putinovog šahovskog obračuna sa EU, u kojem je (verbalno) žrtvovao Južni tok, da bi, rušeći cijelu protivničku strategiju i odbranu, Kraljicu doveo u matnu poziciju, pala je i Dodikova Šarena Laža.

Izmišljena platforma „Južni tok u RS“ sada više ne postoji čak ni u virtuelnom svijetu velikih uspjeha Režima i Dodik je potpuno izgubljen, a njegovo divljanje je sasvim deplasirano.

Nisu njemu ni EU ni Rusija ni bilo ko drugi oduzeli ništa, sem što je „uhvaćen u laži“ u priči o velikim investicijama. Koje nisu nikada ni postojale. Niti bile planirane, sem u njegovim medijima.

Ukidanjem Južnog toka, Putin je ukinuo i Dodika sa pozicije lažnog i samoproklamovanog agenta ruskih interesa na ovoj stopi Planete.


Ako ćemo pošteno, Putin je konačno povukao veliki potez za Republiku Srpsku - raskrinkao je Dodika kao zadnjeg prevaranta. I spasao RS ogromnih gubitaka do kojih bi došlo da je počelo bilo kakvo zidanje gasnog „Skadra na Bojani“ u ovom entitetu. Nije malo, već je neprocjenjivo.