субота, 21. фебруар 2015.

Plan C: Dodika na čelo smederevske “Željezare”

piše: Slobodan Vasković

“Esmark” nije kupio “Željezaru” Smederevo i to nije dobra vijest.

Lošije od toga je što su vlasti Srbije mjesec i po dana držale tamošnje stanovništvo u stanju povećanog optimizma, koji se pokazao potpuno lažnim 17. februara kada je Vlada Srbije proglasila neuspjeh u pregovorima sa američkom firmom. Naravno, “između redova”, što su ispaljivani iz Vlade Srbije, dalo se zaključiti da je “Esmark” nezajažljiv. Nezajažljivi se nisu javljali.

Aleksandar Vučić, premijer Srbije, nije se dao smesti: pustio je tri četiri čelično plave suze i najavio Plan B za “Željezaru”. On je zaista genijalan-raspisaće konkurs za strani menadžment, jer u zemlji Srbiji niko, valjda, ne zna kako da upravlja “Željezarom”.

U stvari niko ne zna da upravlja sa bilo čim, jer su Srbi nesposobni. Jedino je Vučić sposoban za sve, pa sve i kontroliše. Što ne stigne, zove pomoć izvana, jer bi sve dao za Srbiju. Čini mi se i Srbiju samu.

Zapanjen sam da Vučić 17. februara, kada je pala “Željezara”, nije pozvao Milorada Dodika. On mu ionako služi za krpljenje svake druge crne rupe.

Dodik kao mentalna asfaltna baza za rupe Srbije. 

Dodik mu je mogao dati snažnu podršku u propasti Plana A i vaskrsnuću Plana B.

Imalo bi to i mitsku dimenziju: “Esmarkovu” ponudu je Vlada Srbije proglasila  izvrsnom 9. januara ove godine, nakon čega je najavljeno investiranje od preko 400 miliona dolara u naredne četiri godine. “Esmarka” u “Željezaru”, a ne “Željezare” u “Esmark”.

Upravo tog dana Dodik je slavio svoju drugu slavu - Svetog Stefana, koju tradicionalno proslavlja u institucijama sistema. Istina, Sveti Stefan je nekada bio i krsna slava Republike Srpske, ali je Dodikovim izborom za predsjednika grupe građana ona privatizovana.

Nakon odličnih čeličnih vijesti iz Beograda, zabava je mogla da počne: Dodik je ispalio čestitke prema Vučiću, koje su fijuknule kao u Željezno doba, a onda se vratio svojim podanicima iz Kamenog vakta.

Bilo mu je to malo, pa je četiri dana kasnije trknuo do Beograda, malo “asfaltirao” rupetine i, naravno, odmah uvidio ogromnu poslovnu šansu u poslu, koji u tom trenutku nije bilo čak ni zec u šumi. Pokazalo se da ni ražnja u toj šumi nema.

“Mi ćemo imati mogućnost da poslovnim ugovorima, poslovnim aranžmanima sa novim vlasnicima Željezare ostvarimo bolju ekonomsku perspektivu i mogućnost da zaposlimo više radnih mjesta i zato sam zahvalan Vladi Srbije”, ispalio je Dodik 13. januara u Beogradu. Sve u društvu Vučića, koji je pokazao spremnost za jakom Srbijom.

Već isto veče, a i par dana poslije tog svetog susreta, RTRS je objavio niz ambicioznih privrednih priloga, u kojima je ruda iz Ljubije (kod Prijedora) tekla kao med i mlijeko prema Smederevu, gdje se ulivala u medonosnumliječnu “Željezaru”.

Naprednim privrednim prilozima RTRS-a dominirale su ambiciozne, udarničke odrednice “vjetar u leđa”, “perspektiva”, zatim su zaposlili nezaposlene, mahom mlade ljude, pa su anketirali stare koji su rekli da je to odlično sa Smederevom. Kao da su pisali “Esmarkov” program, toliko su svi, prema RTRS-u, upućeni bili u ta palanačka željezna dešavanja.

Ono što je zaista fasciniralo jeste svijest anketiranih o potrebi postojanja jakih željezara. I to jako izražena svijest. Kao i kod Vučića.

Svi anketirani su Vučić. I poneko Dodik.

Svi anketirani su crni kao asfaltna baza. Ne što su druge vjere i nacije, već im je to od izvrsnog života.

Tek kada sam njih saslušao, postalo mi je jasno zašto je Dodik zahvalan Vladi Srbije što je zaključila tender i počela pregovore sa “Esmarkom”. Ja mislio on poltroniše, a ono zbog svijesti o “potrebi postojanja jakih željezara”, koja dominira prijedorskom regijom.

Ali, “Esmark” se pokazao nedorastao zadatku na kojem je Vučić. Zadatku za koji on živi, a to je “da napravi velike rezultate u Srbiji”. I to “od narednog dana”!

Nikako da kaže koji je tačno dan koji porethodi tom narednom.

Sad je jasno da “Esmark”, a ni “Željezara” nisu dočekali taj “naredni dan”, ali ostaje pitanje šta će biti sa “poslovnim aranžmanima sa novim vlasnicima “Željezare” koje je Dodik slavodobitno najavio tog 13. januara?

Niko nas nije obavijestio do koje mjere su ti aranžmani razvijeni, i šta će se, nakon što je “Esmark” izdao srpske nacionalne interese, desiti sa ekonomskim perspektivama i novim radnim mjestima, što ih je Dodik već uplanirao u ovoj godini?

Da li je moguće da je sve ovo oko ekonomije, radnih mjesta, aranžmana bilo Dodikova improvizacija? Trenutak slabosti i posustalosti u trci za “narednim danom”, iako više nismo u stanju dočekati ni jučerašnji?!

Ili je na djelu još jedan, najnoviji, tajni plan stranih sila da nas unište? Uvale nam “Esmark”, mi povjerujemo, a oni ga povuku! Sasvim realno.

Zato bi najbolje bilo da Vučić dovede/odvede Dodika na čelo smederevske “Željezare”. Maher bi je raskrčmio za tri godine i Srbija više ne bi imala tu omču oko vrata koja je godišnje košta 120 miliona evra!

I Republika Srpska bi uštedila toliko, jer ne bi morali izdržavati Šefovu familiju. Valjda je Srbija još toliko jaka da može prehraniti strane sposobne menadžere!